| travanj, 2024 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
. . . . . .Serenity Prayer:
God
. . . grant me
. . . . . . . . .the Serenity
to accept the things
. . . . . I can not change
. . . Courage to
change the things I can
. . . and Wisdom
to know the difference
. . . . . . . . 
Living one day at a time;
enjoying one moment
at a time;
accepting hardship
as the pathway to peace;
Taking,as He did,
this sinful world as it is,
not as I would have it;
trusting that
He will make all
if I surrender to His will;
that I may be
reasonably happy
in this life
and supremely happy
with Him
. . . . .forewer in the next...
. . . . . . . . . . . . . . AMEN
MANIFEST LJUBAVI
Prostrimo bijele kosti
Prostrimo blještave kosti
Nemamo druge zastave
Krv je oslijepila sunce
Stare trublje proljeća
Mlada zvona slobode
Zvonite, zovite ljubav
Neka se u njoj smiri
Crna misao čovjeka
Metalna duša svijeta
Ja sam ljubav i molim
Prostrimo bijedne kosti
Ja sam ljubav i vičem
Prostrimo sunčane kosti
Ja sam kostur
I kosti mojih kostiju su jutro
Ja sam ljubav
I kosti mojih kostiju su ljubav
Ja sam ljubav
I neznam gdje je počinak
Gdje je počinak ljubavi
Vesna Parun
ŠTO POLETJELA SI
Zagrli neka tuga
proleti i znaš
pogrešno je
ali griješio sam
i dobro je što poletjela si
Zato opraštam
i sjećaj se
jer same suze naviru kad sjetim se
što poletjela si
Podigao te
za tebe se bojao i milovao
kratko te golubice prstenovao
a sad da i ne vjerujem
što poletjela si
Sad ne vjerujem
što poletjela si
a ja prespavao usamljen
Naspavan ne mogu više
držeći uspomene
jer na meni vječnost
zauvijek ostaje
Preostaje samo zapisati
gdje san je izgubljen
Zašto poletjela si
Teo Vojković Ispovidnik...
OSTANI ŠAPAT
Osluhni noć,
tajanstveni šapat.
Dokuči koralje.
Kroz tvoj pogled
treptaj mojih baršuna,
proljeće prožima noć
tvojim usnama.
Ja gola
snagom zemlje
i pjesmom slavuja
pod mišicom
šibam rijekom
sve do mora.
Dižem jedra
i otječem u neznano.
Susrećem tebe,
u meni slutiš mir.
Poput zvijezde odzvanjaš,
uzimaš koralje.
Ostani šapat.
Marela Jerkić Jakovljević
KRALJU NEBESKOM
Natoči čašu
svojom krvlju:
ispit ću bol.
Natopi mi rupčić znojem
i protkat ću sebe cijelu
tvojim umom.
Kruhom me nahrani
da kljucam kao ptica,
bez pohlepe
da osjetim lakoću tijela.
Plavilom me osoli,
tijelo mi ohladi,
bistroću utoći u oči.
Olakšaj duši nemir!
Med grcam opori.
Oblij me cijelu ljubavlju,
lice mi obasjaj nutrinom!
Nek ono bude
odsjaj moje duše.
Kralju,
dajem ti sinove svoje.
Otječem sigurna od izvora
i napajam se tobom cijelim,
iscjeljujući svoju dušu
ponizna puzim
tvojom svjetlošću.
Marela Jerkić Jakovljević
NOĆ TAJANSTVA
Ja ćutim da sam nečim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam čime.
Da l' za mnom, draga, pružaš ruke,
Ili si rekla moje ime?
U meni sada sve je tiho.
Ja čekam znak tvoj da se javi.
Ja čekam budno, čekam žudno;
Ja bdim u jednoj višoj javi.
Marina, to je noć tajanstva;
Čeznuća putuju po tmini,
I ovaj osmijeh na mom licu
primit ćeš negdje u daljini.
Tin Ujević
LjEPOTA SE SPOZNAH
KROZ GODINE OVE
KRIJE U ČEŽNJI
ŠTO SE
U ODVOJENOSTI RAĐA
I.L.Čvrsnik
ZABORAVLJAM
Zaboravljam besane misli
I kopne žalopojke
Raste sreća
Neka nova svitanja
pružaju mi ruke
Miluju me svojim
snenim mislima
Zaboravljam besane misli
Uranjam u novi svijet
beskrajne ljepote
Nema tuge, nema patnje,
i kad patim, ja učim
Nataša Perkov
PJESMA O BISERU
Čovječe što nisi kao svi drugi,
ne nosi srca na dlanu
i ne misli da trebaš
pokazati bogaljima
svih blaga svoje duše.
Sjeti se, da na dnu oceana
čami bezbrojno biserje,
u školjkama
nitiko ga ne vidje, nitko ga
neće vidjeti,
možda ni trak zvijezde
što se ogleda nad vodom,
pa ipak, ljepota vasione
dobiva od njegove ljepote.
Neće ono blistati
izloženo na grudima žene,
niti će ikada
da resi sjajne prstenove.
Naše ga smrtne oči
neće ugledati,
ali mi slutimo da postoji.
I radujemo mu se više
što ga naslućujemo,
nego bismo uživali
kada bismo ga imali
pred sobom.
Pa zato, čovječe koji nisi
kao svi drugi,
ne nosi srca na dlanu
i ne misli
da trebaš pokazati prostoti
svih blaga svoje duše.
1914.
Tin Ujević (1891 - 1955)
